Casati Times Blog

Frenkie na Woo-ovoj promociji (YouTube)

Tracklist:

01. Frenkie – Noćna Smjena (AiF Remix)
02. Avatar – Nazad Na Ulice
03. Fatalista – To Što Drugi Misle
04. Bolesnik & Totti ft. Projektil – Zima Po Nogama
05. Mayer – Još Gori
06. Lobossi – Placebo
07. Nazar – Jebeš Klošare
08. Eza – U Toj Rupi
09. Enigmatrikz – Audio Dokumenti
10. Prof. sterMa ft. Shtel@ – ono Sarajevski Naaaa
11. Rupa Crew – Sljedećih 6 Izlaza
12. Kowa & DJ Reister – 1,2,3
13. Heron & Komedii – Halo
14. Diversidad – I Got It (Kibo Remix)
15. Fatalista – Koga Briga
16. Sheik Ba – Skillz
17. Kontra – Epohalni Zapis
18. Encho & Gastra Rajms – Onako Mostarski
19. Prof. sterMa, Mayer, Emby, DJ Raisor – Bang Bangam
20. Rima D – Pokaži Malo Nježnosti
21. Neymar – Razuman Čovjek
22. Tudor MC – Iz Kuhinje U Klub
23. Ase – Nemoj Srat
24. Kazna & Scena – Ponovo
25. Fedjah ft. Sedmica – Sh’ima
26. Edo Maajka – Imaš Ti Šta Para

“Da, album izlazi u martu 2012.te i zvat će se Štrajk Mozga, Panika je kao i pjesma Imaš li ti šta para najava tog novog materijala. Ja sam jako zadovoljan, nisam dugo izbacivo nove stvari i jedva čekam da ljudi ovo čuju”, kaže Edo Maajka.

Sve je manje angažovanih tekstova u muzici, da li to znači da ih tržište ne prepoznaje ili su se i rijetki autori umorili od te vrste stvaralaštva?

Ma ja nekako ne bi’ rek’o da je sve manje angažiranih tekstova i pjesama. Najveći bendovi ovih prostora su totalno angažirani, Hladno Pivo, Dubioza Kolektiv, TBF, da sad ne nabrajam… Takva je sredina, takva nam je realnost. Recimo, kad sam uradio Paniku sam sam sebi rek’o Jooooooj pa opet smaram ljude (smijeh).

Direktno, jesi li se ti umorio od takvih stihova?

Nisam, jer postoji jako bitan razlog za takve tekstove, sada je bitnije nego ikada dati potporu ljudima koji se odupiru nacionalizmu i primitivizmu.

«Mater vam jebem» bio je svojevrsni poklič kojim si političarima poručio šta misliš o njima. Oni su, nažalost, barem u BiH i dalje nedodirljivi i kao da ih uopšte ne zanima što ih psujemo svakodnevno. Kako da postignemo da nas konačno primijete i shvate ozbiljnije od biračkog stada?

Kad sami sebe prestanemo tretirat k’o biračko stado, kad se počnemo brinuti jedni za druge, a ne mrziti jedni druge, kad masa počne govoriti političarima koji nacionalizmom manipuliraju narod DOBRO JE BA; NE SERI. Kad ne bude potrebe među nama za takvim političarima, to će sve prestat. To ti je k’o kad pitaš kad će ovaj alkos prestat piti, pa kad skonta da je dosta. Nažalost, kod nas se pljuje više na ljude koji imaju dobre ideje nego na idiote.

Kako ti se čini BiH danas iz tvoje sadašnje perspektive, kada je gledaš iz Izraela gdje trenutno živiš?

Ja živim u Zagrebu skoro od rata, tako da sam se naučio gledat situaciju u BiH dosta objektivno i od rata naovamo je isti problem, manipuliranje nacionalizmom, ratom i žrtvama u cilju pljačke svih preživjelih. Ja sam siguran da Dodika recimo zaboli ona stvar za naciju i religiju, to je čista sebičnost i hapanje, nevjerovatno mi je da to njegovi birači ne vide, no on je samo jedan dio problema jer postoje u svim nacionalnim taborima Dodici. Veći problem je što ne postoji interes vlasti ni za šta, ni kultura, ni sport, a pogotovo ne obrazovanje i mislim da će nas plodovi trenutnog nemara jebat kasnije, jer ćemo imat sjebane generacije odrasle na inertnosti i dezinformacijama… Pravo tlo za buduće tirane i kontrolore…

Koliko će daljina biti prepreka u prezentovanju tvog novog materijala ?

Nemam pojma, to ćemo otkrit skupa (smijeh)… Sigurno će biti dosta manje nastupa nego do sada.

Pratiš li rep scenu u regiji, na čiji koncert bi rado otišao?

Pa rep scena stagnira, drago mi je bilo vidjet na red bull natjecanju u Sarajevu novu generaciju iz cijele regije, Sarajlije i Beograđani su me oduševili, ali izdavači nemaju baš interesa za rep, tako da sve ostaje nažalost na internetu. Od ovog što je ove godine izašlo mi je najbolji Kandžija, ima odličan album i preporučujem svima da poslušate. Bend koji me je odusevio je Irie FM, mislim da su iz Srbije, sviraju reagge i stvarno sam osto bez texta kad sam čuo album. Njih bi’ išao pogledat.

Da li planiraš nove svirke u BiH?

Jedva čekam, drug, sa promocijom počinjem od sredine aprila do sredine maja i za sada smo dogovorili samo Sarajevo, nadam se da će nam se i organizatori iz drugih gradova BiH javiti.

Preneseno sa http://www.buka.ba

Razgovarao Aleksandar Trifunović

Uveliko se priprema i za nove muzičke projekte. U martu bi trebao objaviti novi album “Štrajk mozga”, najavljen krajem prošle godine singlom “Panika”. Razgovor za “Dnevni avaz” Brčak Edin Osmić otvorio je upravo konstatacijom kako je zadovoljan reakcijama na “Paniku”.

- Baš su mi prije nekoliko dana s regionalnog MTV-ja javili da se spot za “Paniku” stalno vrti i da ga je raja dobro prihvatila. Vidio sam i da ima više od 60.000 pregleda na YouTubeu, to je fakat super.

Teško se živi

Pjesma se odlično uklapa u aktuelnu situaciju u regionu i svijetu, vjerovatno je i to doprinijelo da bude veoma slušana?

- “Panika” govori o nekom globalnom problemu, odnosno o njegovom izvoru. Znači, tema nije ograničena samo na BiH. Svi osuđuju druge, a svi se, ustvari, ponašaju isto. Pjesma poziva ljude da se vrate sebi, jer da bi se društvo promijenilo, ta promjena treba početi od pojedinca. Danas je, nažalost, jedino bitno kako se masa ponaša, a ne pojedinac i svi gledaju kako da se uklope u tu masu, jer se boje biti drugačiji. Recimo, sada ispada da si loš ako nisi nacionalista ili ako imaš drugačiji način razmišljanja.

Smatrate da je nacionalizam i dalje problem broj jedan u našoj zemlji?

- Znaš kako, u Bosni je sada baš zaj….a situacija. Baš, baš. Teško se živi i ljude je u takvoj situaciji lako dići na tu nacionalističku foru. Dovoljan je jedan nacionalista da svi krenu za njim, da ga slijede. Kao na stadionu. Jedan krene nešto navijati, a onda svi za njim isto.

Album “Štrajk mozga” treba izaći u martu?

- Moram uraditi još samo jednu pjesmu, zove se “Došao đavo u BiH”. Sve je ostalo gotovo, moram pozavršavati još samo neke sitnice.

Zašto nosi naziv “Štrajk mozga”?

- Dijelom i zbog onoga što smo maloprije pričali o “Panici”. Štrajk od svih predrasuda, od svega što nam se servira… Štrajk mozga znači vraćanje samom sebi. Budi to što jesi, voli, ljubi… No, moram ipak naglasiti kako album nije tako pesimističan kao što se možda može zaključiti iz ovog našeg razgovora. Ima tu više laganih tema, dosta neke fine zafrkancije.

Ako ima više tih vedrijih tema, onda je logično da je manje psovki, po kojima je Edo Maajka, ustvari, poznat?

- Bit će ih manje, definitivno. Imao sam jedan period otrežnjenja, odrastanja i prošao sam dosta toga ovih godina tako da sada i privatno manje psujem. No, nekada moraš staviti psovku u pjesmu ako želiš biti autentičan, jer je psovka nešto što svi učestalo koriste u našem društvu. Ali, da sam smanjio psovanje, jesam. Uostalom, nije ni uredu da stalno isto govorim i toliko psujem. Ako imaš iste pjesme sa 22, 32 i 42 godine, onda nešto nije uredu s tobom.

Dakle, u skladu s tim odrastanjem, “Štrajk mozga” je Vaš najzreliji abum?

- Prije svega je, mislim, zabavan. Radeći na njemu, osjećao sam se kao da radim prvi album. Bilo mi je veoma zabavno, a to mi je strašno bitno. Ne volim monotone i jednolične stvari, upravo u skladu s tim sam napravio jedan šaren CD, ima svakakvih pjesama. Imam čak i jednu numeru sa primjesama etno-muzike “Džigera beat”.

Nije, valjda, opet u pitanju ismijavanje turbofolka, kao u pjesmi “Prži”?

- Nije, ne ismijavam turbofolk kao takav nego pjesma “Džigera beat” govori o jednoj ekipi folkera koja se prešaltala na žanr “world music” i uspjela tu foru prodati cijelom svijetu. Pravo simpatična stvar.

Prije dvije sedmice postali ste otac male Jasmin?

- Mala je super, sve je super. Očinstvo stvarno pruža čovjeku odličan osjećaj. Stari, izgubio sam pojam šta je noć, a šta dan, ali stvarno se osjećam super. Čisti zen. Toliko mi je drago što mi se to baš sada desilo, a ne ranije, jer mislim da sam tek sada zreo za očinstvo. Smatram da muškarci prije tridesete nisu baš zreli za ulogu oca.

Očinstvo je vjerovatno, kao i kod većine, uzrokovalo i određene promjene u načinu razmišljanja?

- Pa, jeste. Moram ti priznati da uživam u tim promjenama. Vidim na sebi, koliko sam se smirio, koliko te promjene pozitivno djeluju na mene… Dobiješ taj neki “babaizam”, jer si postao babo i sada nosiš neku posebnu energiju u sebi, otvori ti se još jedan kanal duhovne sfere. Stvarno je dobro.

Koliko u Tel Avivu pratite zbivanja u BiH?

- Pratim, redovno čitam portale. Vidim da se kulturne institucije gase, da je sport otišao u neku stvar… Neki dan baš čitam kako su fudbalskog sudiju ganjali sa sjekirom, strašno. Kada vidim takve stvari, baš se bojim kako će ove mlađe generacije odrasti. Društvo zanemaruje veoma bitne stvari, a s druge strane, samo se nacionalizam podgrijava.

Kako teče adaptacija na život u Tel Avivu?

- U potpunosti sam se adaptirao. Ovdje sam ti pravi porodični čovjek. Žena, djeca, nekoliko prijatelja… Jezik još savladavam, ali nadam se da ću u dogledno vrijeme i to naučiti. Tel Aviv mi je, kao grad, baš legao. Pravo je razvijen, nije zatucana sredina kao, recimo, Jerusalem. More, sunce, tek sada vidim šta Dalmatinci imaju.

Kada dolazite u BiH?

- Sredinom aprila. Bit ću četiri sedmice u Hrvatskoj i Bosni, radit ću na promociji albuma. Za sedmi i osmi mjesec pripremam turneju s bendom po cijelom regionu, ali u Sarajevu bih trebao biti već 11. maja. Jedva čekam.

Dobar je “Zoster”

Koliko pratite zbivanja na regionalnoj muzičkoj sceni?

- Pratim pravo. Evo, baš sam neki dan poslušao novi “Zosterov” album. Dobar je. Super su zvuk napravili. Za uho mi se zakačio i jedan bend iz Srbije “Irie FM”, stvarno su odlični, volim taj rege zvuk. Fakat su me oduševili.

Tucetov dres

Zanimaju li Vas sportska dešavanja?

- Zanimaju, naravno. Pratim Džeku, on je car. Moram ti se i pohvaliti da sam nedavno u Mostaru od navijača Veleža dobio odličan poklon, Tucetov dres. Jedanaestka. Neki dan sam ga nosio ovdje, u Tel Avivu. Znam da je ovdje, u Makabiju, naš reprezentativac Haris Medunjanin, ali koliko čujem, neće još dugo ostati.

01. G. Whizz – Boom Skeng
02. Earl 16 – Reggae Music
03. Chris Martin – 2012
04. Lion D – High
05. Rebelious – Jah We Praise
06. T.O.K. – Likkle But Tallawah
07. Dubtonic Cru – Murderer (Preserve Life)
08. Diegojah – Dancehall Sweet
09. General Trix – Longtime
10. Steppa Style & Solo Banton – Digital
11. Natalie Storm – Beat That Chest
12. King Kong & Deadly Hunta – Paro Them Paro
13. Million Stylez – Money
14. Yami Bolo – Babylon System
15. Virtus – Ragga Music Inna Mi Life
16. Cocoa Tea – Turn Off The Sound
17. Deborah Glasgow – Champion Lover
18. Shabba Ranks – Pirates Anthem
19. Yellowman – Zungguzungguguzungguzeng

DOWNLOAD:

Moonjah - New Years Mixtape 2012 Reggae

Vokalnu verziju možete skinuti na www.frenkie.ba

DOWNLOAD PJESME: Gori

OFICIJELNI VIDEO: Frenkie – Gori 

Pravim imenom Adnan Hamidović, javnosti poznatiji pod umjetničkim imenom Frenkie, ovaj Tuzlak posljednjim se albumom “Protuotrov” prometnuo u jedno od najvećih imena regionalne hip-hop scene. Od onih je malobrojnih repera što se zbog iznimno oštrih tekstova bitno razlikuju od plejade izvođača ovoga zvuka koji, posvećujući se temama miljama udaljenim od društvene realnosti, kao da su promašili vrijeme i mjesto.

Uvijek buntovnički raspoložen, u razgovoru za “Novosti” objasnit će zašto svojski podupire pokret Occupy, koji se podudara s njegovim novim singlom kao pisanim upravo zbog akcija tog pokreta te, kao član žirija regionalnog muzičkog natjecanja, odgovoriti na pitanje ima li u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini novih hip-hop nada. Otkrit će i zašto toliko kritizira islamskog poglavara u BiH-u, reisu-l-ulemu Mustafu Cerića, zbog čega mu se bilo neugodno voziti u avionu pokraj dvojice plavokosih Norvežana te zašto smatra da su bosanskohercegovački umirovljenici hrabriji od studenata.

Uskoro planirate objaviti novi materijal. Što vaša publika može očekivati? Jeste li i dalje socijalno angažirani?

- Uskoro izbacujem novi singl, za koji radim i spot. Pjesma se zove “Gori”. Produkciju potpisuje najbolji balkanski producent Koolade, dok spot radi ekipa iz Tuzle koja se zove Novagenus. Ne mogu reći da je pjesma neki moj standardni stil, jer je u reggae fazonu. I dalje sam socijalno angažiran, ali na nekom globalnom nivou. Zanimljivo je da sam tekst napisao prije nego što su počeli protesti na Wall Streetu, a pošto sam dobio i priliku da snimim spot, odlučio sam da požurim i izbacim ga prije albuma, jer ovo je pravi trenutak. Kad podvučemo crtu, tekst jeste stari Frenkie, ali zvuk je nešto sasvim novo. Inače, intenzivno radim na albumu, koji je planiran za sljedeću godinu.

Cerićeve greške

S obzirom na to da već godinama surađujete s Edom Maajkom, koji se na vašem prošlom albumu pojavio i kao producent, sudjeluje li on i u ovom projektu?

- Sigurno će biti jedan od gostiju, ali ne vjerujem da će biti u ulozi producenta. I on također radi na svom novom albumu i producentski je posao trenutno malo stavio na stranu.

A ima li sevdaha? Ima li Damira Imamovića? Suradnja na prošlom albumu, u vidu pjesme “Tebi”, bila je vrlo zapažena i njome ste sigurno proširili krug publike.

- To sa Damirom je bilo i prošlo, nećemo se ponavljati. Jako sam zadovoljan tom pjesmom i za Damirovu muziku imam samo riječi hvale, ali čini mi se da bi bilo glupo ponavljati tu kombinaciju. Ali ako me pitate da li će biti opet nekog eksperimentiranja, onda sigurno mogu reći da hoće. To će se jasno čuti već na prvom singlu.

Tvrdite da vam je za ljubavnu pjesmu s Imamovićem trebalo više muda nego za “Hajmo ih rušit” i “Ej hodžu” zajedno?

- Da, iz ugla jednog “žestokog” repera koji pljuje po vladi i kolegama, od kojeg se očekuje da uvijek zvuči “opasno”, za jednu ljubavnu pjesmu treba više hrabrosti. Znaš kako je kod nas, kad te strpaju u jednu ladicu i udare neki pečat, ti tu moraš ostati. Čim dođeš s nečim novim, samo ih zbunjuješ.

Zbog pjesme “Ej hodža” i nekih drugih tekstova u dijelu javnosti prozvani ste islamofobom. Često kritizirate ekstremni islamizam, pojavu koja se pretvara u jedan od gorućih problema u BiH-u. Kako se nosite s tim osudama i kako vidite nedavni događaj u Sarajevu kad je usred bijela dana zapucano po američkom veleposlanstvu?

- Sjećam se kad sam radio jedan veliki intervju za “Dane” i pričao o istoj temi, pa je u sljedećem broju izašla reakcija nekog iz Islamske zajednice. Bio sam iznenađen koliko je ta reakcija bila na mjestu. Za njih nije bilo sporno šta sam rekao o reisu Mustafi Ceriću, jer je dozvoljeno kritikovati čovjeka koji obnaša javnu funkciju. Problem za njih nastaje kad neko napada islam. Iz toga se izrodila skoro pa konstruktivna debata. Poznato je svima da i u Islamskoj zajednici postoje podjele i da dosta ljudi unutar nje misli slično meni. Reis je jednostavno učinio previše grešaka. Od petljanja u politiku preko zauzimanja strane nekih političkih stranaka do zapaljivih izjava tipa “nek’ se oni malo nama prilagođavaju”. Međutim, nikad, pa čak ni nakon napada na policijsku stanicu u Bugojnu, nije se distancirao od radikala i osudio njihovo ponašanje. Ovaj zadnji događaj je veliki udar na svakog Bosanca i Hercegovca. Iako čovjek nije iz BiH-a, to se desilo u našem glavnom gradu. Država nema više šta čekati, s ovim problemom se mora ozbiljnije pozabaviti.

Bezvizni režim i McDonald’s

Nekoliko dana nakon srpanjskog masakra u Norveškoj, iznijeli ste zanimljivu opasku: “Jučer kraj mene u avionu sjede plavokosi Norvežani! Nije mi bilo svejedno…”

- Kroz šalu sam kritikovao te evropske predrasude prema osobama tamnijeg izgleda kao što sam, recimo, ja. Ne mogu reći da se pale sirene kad moj kolega Emir i ja ulazimo u avion, ali zabrinute poglede ponekad primijetiš. Tako sam malo okrenuo pilu naopako da upozorim na besmislenost takvih predrasuda.

Svojevremeno ste naljutili Dinu Merlina, nazvavši ga bošnjačkim Thompsonom. Mislite li još uvijek tako?

- Šta se reklo, reklo se. Nema undo. Ovo je “vrijeme eksponencijalnog prezasićenja”.

Kako ste doživjeli uvođenje bezviznog režima za građane BiH, budući da ste prije morali sate i sate provoditi po stranim veleposlanstvima?

- Nekoliko puta sam se našalio i rekao da su se desile dvije stvari koje nisam mislio da ću doživjeti dok sam mlad. To su bezvizni režim i McDonald’s u BiH-u. Prvi put kad sam krenuo na put nakon što su nam ukinuli vize, stvarno sam osjetio veliko olakšanje. Sletio sam u Pariz i došao na pasošku kontrolu. Očekivao sam da će policajac reći nešto tipa: “Gdje si ti krenuo?” Mislio sam da će nešto izmisliti samo da me vrati. Kont’o sam, ovom su zaboravili reći da su za Bosance ukinute vize. Nešto se moralo desiti. Ali nije. Kad sam prošao kontrolu, rekao sam sebi: “Vidi, ovo fakat radi!”

U posljednje vrijeme žestoko podupirete globalni pokret Occupy. Zašto ga treba podržati?

- Činjenica je da se svjetska ekonomija temelji na jednoj velikoj kockarnici koja se zove Wall Street. Samo što se tamo ne klade na Messija i Ronalda, nego na naše živote. Wall Street i banke su glavni krivci za recesiju koja nam se desila. Nisam diplomirani ekonomista i nisam do kraja shvatio kako tamo stvari funkcioniraju, ali ne moram biti ekspert da bih zaključio da se, recimo, konobarici ne može dati kredit da kupi kuću. To se u Americi upravo dešavalo. Wall Street radi bez ikakve kontrole, on donosi pravila i on ih mijenja. On se može kladiti na to da li će moj sljedeći album uspjeti i biti prodat u toliko i toliko kopija. I što je najvažnije, on uvijek dobiva, bez obzira na to da li neka firma na kraju profitira ili bankrotira. Veliki mediji pokušavaju da diskreditiraju ekipu Occupyja na razne načine. Govore da su narkomani, besposličari, komunisti, neznalice, da su protiv Amerike i slobodnog tržišta. U startu su ih totalno ignorisali, sad ih ismijavaju, uskoro će se boriti protiv njih i na kraju će izgubiti. Kad u Americi završiš fakultet, napuštaš ga s diplomom i ogromnim dugom u banci, jer si morao da digneš kredit kako bi studirao. Ti si, znači, bez ijednog dana radnog staža, a već si zadužen. Završavaš faks kao rob. Kod nas se to polako uvodi. Ukida se besplatno školstvo i za nekoliko godina moći će studirati samo djeca bogatih. A ti bogati rade na Wall Streetu. Ekipa Occupyja precizno je locirala krivca. Mi u BiH-u imamo milion drugih razloga da izađemo na ulicu, ali to se ne dešava. Ljudi govore, pusti Ameriku, ovo je Bosna. Zašto ja zbog domaćih problema ne bih podržao dobru ideju koja se rađa u drugom dijelu svijeta? Na kraju krajeva, vidjeli smo kako se recesija odrazila na nas, isto tako će se odraziti i neka promjena ukoliko se oni izbore za nju!

Talenata ima

Kad ste prije dvije godine aktivno sudjelovali u pokretu Dosta, razočarali ste se u bosanskohercegovačku mladež, čak ste rekli da su studenti pičke. Jesu li buntovništvo i želja za promjenom među njima od tada narasli?

- Nisu narasli. Naprotiv, studenti su još veće pičke. To se moglo vidjeti nedavno, kad je lokalna ekipa pokušala da napravi Occupy Sarajevo. Dok je u Zagrebu bilo na hiljade ljudi, u Sarajevu ih je bilo pedesetak. Ostali su sjedili u baštama, ispijali svoju kaficu i trošili onih deset maraka što im je mama dala. Stavimo na stranu proteste i pogledajmo šta se dešava na fakultetima. Pušenje za ocjenu, cjenik ispita samo što ne visi u hodniku fakulteta, a budući intelektualci šute. Penzioneri su hrabriji od studenata.

Dugo ste pisali kolumne za sarajevski tjednik “Dani”, a taj je angažman propao nakon promjene vlasničke strukture. Nedostaje li vam pisanje?

- Nedostaje. Kad je “Dane” kupilo “Oslobođenje” sarajevskog tajkuna Muje Selimovića, stvarno mi je bilo žao. Prvo, zato što sam bio vjerni čitalac i drugo, zato što su “Dani” uz “Slobodnu Bosnu” bile jedine nezavisne novine u BiH-u. Pisanje kolumni sam stvarno zavolio i taman kad sam se potpuno pronašao, to je stalo. Danas tu i tamo nešto napišem za E-novine, ali to nije redovno.

Pratili ste Red Bull MC Battle koji je nedavno održan u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Kakvi su dojmovi?

- Ove godine sam bio u žiriju za BiH i za samo finale održano u Sarajevu. I moram reći da je taj event za samo dvije godine izrastao u najvažniji događaj za našu hip-hop scenu. Odlična prilika gdje se mladi talenti mogu dokazati, gdje mi i mediji možemo čuti nekog novog i na kraju najbitnije, to je događaj koji spaja tri scene, mlade ljude iz tri države, koje su još uvijek međusobno zavađene, skoro pa neprijateljske.

Nekada ste i sami sudjelovali u battleovima. U čemu je tajna dobrog battleovanja?

- Mi smo se više bavili freestyleom. Ovakvih evenata tada nije bilo. Dobar MC, kad battlea, mora osramotiti protivnika, a zabaviti i, po mogućnosti, nasmijati publiku. Na to sam kao član žirija najviše obraćao pažnju.

Iz ovoga što ste čuli, usudite li se zaključiti da nam slijedi pojava nekih novih klinaca?

- Talenata ima. Na njima je sada šta će napraviti od toga.

Nismo mi kamenje

Možemo li od novih generacija očekivati neko buntovništvo, kritičke stavove prema društvenim anomalijama, kakvi postoje u vašim tekstovima i onima Ede i Marchela?

- Nadam se. Uvijek ovi stariji utiču na mlađe. Po klincima u Tuzli vidim da oni idu otprilike našim stopama. To mi je drago. Svako od njih ima svoju “Hajmo ih rušit” i svoju “Mr. Policeman”. Jako je bitno da taj dio zadržimo u hip-hopu. Kritika je najbitnija!

Mogu li poruke iz vaših tekstova imati nekog efekta?

- Milion puta su me to pitali i ja sam uvijek odgovarao da mogu. Svjestan sam da moje pjesme nemaju ogromnu moć i da same po sebi ne mogu napraviti neko čudo, ali barem mogu malo osvijestiti omladinu, natjerati ih da promisle. Ubijeđen sam da muzika može mijenjati i učiti ljude, ali oni moraju pristati na to. Mene je muzika naučila puno. Na čovjeka jako utiču i muzika, i film, i knjiga, i pozorište. Nismo mi kamenje, pa da se to od nas odbija.

Diskografska godina je pri kraju, što ste zanimljivo primijetili na regionalnoj sceni?

- Kandžiju i TBF.

Već ste neko vrijeme vlasnik skate-shopa u Tuzli. Je li to znak da se od hip-hopa na ovim prostorima ne može pristojno živjeti?

- Moglo je možda nekad, a onda su oni na Wall Streetu zajebali stvar. Danas smo moja radnja i ja u recesiji. Mislim da u BiH-u opstaju samo kladionice i apoteke. Moja radnja i ja nećemo dobiti bailout!