Kolege sa stranice proveramikrofona.com uradili su veoma zanimljiv interview sa Frenkijem. U nastavku ga prenosimo u cijelosti, a donosi nam najavu svog novog albuma, kao i brojne zanimljive stavove vezane za različite društvene pojave.
Šta nas to očekuje od tebe u 2012 god.? Stiže novi album…ali šta stiže sa njim…?
Da, moj novi album je završen i planiramo da izađe krajem ljeta. Već smo objavili prvi najavnu pjesmu “Gori” i plan je da do albuma izbacimo još dva-tri singla. Želimo da temeljito gradimo priču i odlučili smo se da ovaj put prije albuma izbacimo par pjesama više kako bi slušaocima dali širu sliku albuma. Ime albuma još ne mogu otkriti jer se još nismo odlučili, imamo dvije tri opcije. Također je planirano da to opet bude dupli album. Na drugom cdu bi se našli neki remixi, suradnje kao bonus materijal. Tu će se naći i ova „Bujrum“ koju smo izbacili neki dan. Album će biti rep, reggae, socijala, reprezent, repčuga kao i do sada. Od gostiju su tu Kontra, Edo, Koolade te još pregovaramo sa par kolega.
“Ako si rođen u porodici koja ima dovoljno novca da te isškoluje na odgovarajuć način, onda si ti privilegovan. Nisi zapravo bolji od bilo koga drugog samo si srećniji.” Šta misliš o ovoj tezi?
Djeca se od malih nogu uče da takmiče. Da budu brži, bolji, uspješniji, ljepši od drugih. Tako je i sa materijalnim bogatstvom. Na tv-u vidiš djecu koja za 16. rođendan dobijaju skupa kola, onda imaš novine koje mjesečno predstavljaju 50 najbogatijih ljudi u svijetu i pišu o njima kako su oni cool i opušteni, poruka je jasna, što si bogatiji to si bolja osoba. Činjenica je da ćemo svi sa milion eura na računu biti sretniji jer nećemo da moramo brinuti o nekim stvarima. Da li ćemo moći vratiti kredit, da li ćemo izgubiti posao, da li ćemo djeci moći kupiti nove patike i tako dalje. Al pitanje je, da li ćemo ako na kontu imamo 10 miliona biti 10 puta sretniji kao sa jednim milionom? Mislim da su tu javlja ljudska pohlepa.
Koliko si ti zadovoljan svojom “srećom”, i zbog čega jesi zadovoljan, ili nisi..?
Pa ja mogu reći da sam jako sretan sa mojim dosadašnjim životom. Zadnjih petnaest godina živim od onoga što najviše volim a to je muzika. Mislim da je to jedna od formula kako biti zadovoljan i sretan. Nažalost malo ljudi je u mogućnosti da živi na taj način, jer živimo u tako uređenome društvu da čovjek ne može uvijek da bira. Kad tad nas život sustigne.
“Reči treba da budu pomalo divlje, jer su misaoni napad na one koji ne misle”. Je l’ si zbog toga tako namrgođen i besan (mislim na flow)?
Slažem se. Uvijek sam govorio da je dobra pjesma ona koja izazove neku reakciju kod slušaoca. Da li to bio smjeh, tuga ili bijes. Muzika treba da tjera na razmišljanje i pisac mora da ima jasan motiv. Da li on bio politički, socijalni ili nešto treće, ako nemamo motiv onda ćemo napisati samo mrtvo slovo na papiru.
Kako se nosiš sa time da si “PDO” (Potencijalna društvena opasnost)?
Ja ne razmišljam o tome previše. Uvijek će biti tu neko ko se sa tobom neće slagati i imati drugačije mišljenje. Ja sam uvijek spreman za razgovor jer to je ključ. Volim i da poslušam nekog ko se sa mnom ne slaže, često i čitam komentare na internetu. Kada pročitam nešto konstruktivno i argumentovano primim to k znanju i fakat razmislim o tome. Čovjek mora uvijek biti spreman da se razvija, uči i mijenja. I priznajem da sam u nekim svojim pjesmama možda nekad nekog i uvrijedio al uvijek se trudim da to predstavim kroz činjenice.
„Život je igralište ili ništa”, ili „Život je težak, a onda sledi smrt”. Da li ti neka od ove dve definicija „Života” zvuči logično…?
Ova druga zvuči mnogo depresivno određenim situacijama to može reći svako od nas ali ne bi to uzeo kao definiciju.
“Vlasništvo je krađa”?
To je interesantno pitanje pogotovo za mene kao osobu koja nešto stvara ali i konzumira. Ja bi prvi bio najsretniji kada bi osmislili jedan model u kojem bi muzika za sve bila besplatna. Znači da svako skida i sluša šta hoće, da za to ne plaća ali i da se izvođaču obezbijedi neka sigurnost da on može nastaviti da radi to što radi bez da mora naći tri posla. To važi i za muziku, film, knjigu, kulturu uopšte. Ja kao slušalac sam uvijek skidao muziku sa interneta ilegalno, sa druge strane, ja kao muzičar sam isto tako dao mnogo mojih pjesama ljudima dao džabe i uvijek mi je bilo na prvom mjestu da to što ja imam za reći dođe do što veće publike, ali nekako moramo naći način da je svako u mogućnosti da radi ono što voli. Ja mislim da muzika pripada svima i svima treba da bude dostupna besplatno. Uvijek se tu nađe neko ko će udarit svoj pečat na to i zarađivati na tebi. Bila to muzika, struja ili voda.
Ako mi kao Ljudi ne uspemo da naše zajednice očistimo od destruktivnih institucija, te institucije će uništiti naše zajednice. Kako to utuviti jednom prosečnom homosapijansu sa životinjskim nepromenljivim poimanjem života i percepcija?
Budi promjena koju želiš da vidiš.
Da li te je nekad stid što si i ti “čovek”?
Nije. Kad si bio ljuti i nadrkani klinac mrzio si svakog ko ne misli kao ti ali danas pokušavam da vidim nešto dobro u svakom.
Čini mi se da se većina, uzmimo termin “probuđenih ljudi”, plaši opredeliti, i otvoreno reći: ja sam to i to. Da li ti sebe možeš nazvati levičarem ili desničarom, ili nekom trećom opcijom…?
Meni je lijeva opcija najbliža.
Šta misliš o resursno baziranoj ekonomiji?
Znam samo da ovo uređenje u kojem sad živimo definitivno više ne funkcioniše. Recesije i krize će nam se dešavati u sve manjim razmacima i biće sve žešće. Ovaj model „slobodnog tržišta“ kako ga oni vole nazvati je kao i njegov arhitekta, Milton Friedman mrtav. Oni žele da nam krizu, recesiju, inflaciju i nezaposlenost predstave kao vremensku nepogodu. To se kao zemljotres ili erupcija vulkana zna jebi ga tu i tamo desiti, i to ne možemo predvidjeti.. To je laž! Ekonomija nije priroda, to smo osmislili mi. To nije sveta knjiga i nešto što se ne može i ne smije mijenjati. Izvor tog zla je Amerika, Milton Friedman, Čikaški fakultet, Wallstreet, Svjetska Banka i MMF. Ta tjela u uskoj suradnji krstare svijetom i kada se jedna država nađe u krizi, priskaču u „pomoć“ pri tome se brutalno miješaju u unutrašnje uređenje jedne države, zahtijevaju radikalnu privatizaciju svih sektora i rezanje državne potrošnje. Pogledajmo šta se u Americi dešava. Zdravstvo privatno, školstvo privatno, veliki dio vojske privatan, Federalna rezerva koja ima tako fino ime da čovjek pomisli da je to državna firma je također privatna, zatvori privatni, lista je duga. Šta će se desiti kada vatrogasci ili policija bude privatna? Kuća će ti izgoriti zato što nisi platio račun vatrogascima, isto kao što te sada neće primiti u bolnicu ako nemaš odgovarajuće osiguranje. Iskrvarit ćeš u hodniku. Jedna firma da bi dobro poslovala mora imati puno klijenata. To znači, ako je zatvor privatan ti moraš imati pune ćelije, a kako ćeš to napraviti? Pa tako što ćeš otići u jednu drugu firmu, u Policiju d.o.o i s njima osnovati korporaciju. Ako vam ovaj scenario zvuči kao nešto nemoguće onda ću vam reći da se to već dešava. U Iraku naime, privatne „vojske“ hapse svako „sumnjivo“ lice kako bi kasirali veliku nagradu koju im dijeli Američka vlada. Ti zatvorenici provode godine u zatvorima kao što su Guantanamo i milion drugih guantanama za koje mi i ne znamo, bez suđenja, bez advokata, pod mučenjem i torturama, zato što ih je komšija prijavio jer su imali Sadamovu sliku u dnevnoj sobi. Za koju godinu firme i korporacije neće morati da lobiraju kod vlada, one će biti vlada. Špekulantima sa Wallstreeta treba na ruke staviti lisice a na davati bailout-ove. Upravo Milton Friedman je bio jedan od najžešćih zagovornika da se država ne smije petljati u poslovanje firmi i protok kapitala. Zašto sada, kada su firme, korporacije i banke koje su izazvale recesiju dobijaju pomoć od vlade? Zar nas nisu učili da je kapitalizam „il plivaš il toneš“? Ali oni su i tu našli ispriku pa kažu da su te firme prevelike da bi propale (to big to fail), kao one zapošljavaju previše ljudi. Na što im ja odgovaram, boli me bolan kurac! Onaj ko je odgovoran za globalnu recesiju, ogromnu nezaposlenost i depresiju, onaj zbog kojeg su ljudi gubili svoje domove, i familije, taj zaslužuje da propadne i da završi u zatvoru a ne da dobije bonus.