Uoči koncerta Ede Maajke u sarajevskoj Slozi 03.05.2010. portal Sarajevo-X objavio je razgovor s njim. Sa Edom su razgovarali o razlozima nedolaska na svirke u Sarajevu, političkoj situaciji u BiH i Hrvatskoj, protestima u Zagrebu, vezi sa djevojkom u Tel Avivu, svadbi…
Razgovarao: Adis Karadža. Preuzeto sa Sarajevo-x.com
Zašto su fanovi morali čekati ovoliko dugo na tvoj novi nastup u Sarajevu?
Vrlo jednostavno, nije bilo interesa. Niko nije zvao niti se raspitivao. (smijeh) Imao sam s bendom posljednjih godinu dana dosta koncerata po regiji, promovirali smo “Spomen ploču”, ali iz BiH je stizao interes jedino iz Tuzle, tako da smo na kraju taj materijal s bendom svirali samo u Tuzli.
Prošle godine si izdao album Spomen ploča sa hitom “Ove godine” na kojem kažeš da si “sebe naš’o”. Šta je najviše doprinijelo tvom kako muzičkom tako i životnom “pronalaženju sebe”?
Duhovnost, iskustvo, odnos s Bogom i sa sobom. Odrastao sam, konačno. (smijeh)
Ta je pjesma (Ove godine) na tragu “No sikirikija”, optimistična, iskrena pjesma za dizanje raspoloženja. Da li je danas teško pronaći inspiraciju za veselu i pozitivnu pjesmu?
Nekako mi je lakše pisati o pozitivnim stvarima za vrijeme krize, jer te pjesme pišem za sebe prvenstveno, da sebe dignem. Situacija na Balkanu je teška i u biti najviše me deprimira to sto ne učimo iz iskustva. Posljednjih 20 godina imamo iste probleme, političari su naučili ljude na nacionalno razmišljanje. Bitnije je koje si nacije ili vjere od sposobnosti, na strah, na mržnju i ono što je najbitnije uče ljude da su žrtve, niko ne preuzima odgovornost ni za šta i ostaje samo stajanje u mjestu.
Ništa se neće promijeniti samo od sebe, prije ili kasnije ćemo shvatiti tu igru manipulacije i prestati birati ljude zbog kojih patimo.
S druge strane, motiva za kritikovanje svega i svačega, od letargične javnosti do korumpirane i neefikasne vlasti ne manjka. Pratiš li i danas s jednakim zanimanjem političku situaciju u zemljama čije pasoše posjeduješ?
Iskreno dosta manje, jednostavno ne stignem, a i iživciram se bezveze. Imam već četiri albuma koja govore o svim tim problemima i te stare pjesme su nažalost aktuelne i sada.
Globalno svi imaju isti problem, a to je manjak sluha za druge koji nisu kao ti, a niko nije kao ti. (smijeh) Kad se u to upletu nacija, religija, spol i rasa, onda dobiješ kamaru prostora za manipulaciju ljudima, još kad se uzme u obzir da ljudi i dalje generaliziraju umjesto da krivac dolazi s imenom i prezimenom, to sve izgleda kao krug koji se vrti u nedogled.
Jedini lijek za sve to je edukacija, s tim da postoji jako malo dobrih učitelja, ti dobri se proglase izdajnicima ili ih se medijski najgore popljuje i vraćamo se opet u robovanje idiotima. To je isto i u Sarajevu, Zagrebu i Tel Avivu i svugdje u svijetu, samo u drugačijim omjerima. A letargija, ma kolko dugo trajala, uvijek na kraju dovede do akcije, pitanje je samo koliko je čovjek spreman da trpi.
Vjeruješ li da Facebook generacija organizovanjem demonstracija može otjerati u kriminalu ogrezlu HDZ-ovu vlast predvođenu Jadrankom Kosor?
Ivo Sander je sazvao konferenciju, zahvalio se levatima na parama, i naslijedila ga je Jadranka, bez izbora i slično. Meni je već to dovoljan razlog za prosvjede, da ne spominjem jako tešku socijalnu situaciju u zemlji i nemoć ove vlade da se nosi sa svim tim problemima.
Nisam pratio prosvjede od početka niti sam bio tu, ali sam čuo da je bilo puno čudnih stvari u početku. Meni je najnejasniji tu Pernar (Ivan Pernar, samoproglašeni vođa protesta u Hrvatskoj op.a.), a dosta ljudi mi je reklo da ne žele tamo ići zbog njega i sličnih kojima je ovo samo odskočna daska u politiku i medije.
Ovo su mirni prosvjedi nezadovoljstva gdje se proziva cijela politička scena, upozorava na trenutni nivo socijalnog dna i poziva na prijevremene izbore. Ja ih podržavam. Žao mi što u ovih sedam dana nisam stigao otići, jer sam na sto strana ali dat ću sve od sebe da ih odem i fizički podržati.
Izbori će se desiti prije ili kasnije tokom godine, a ja jedva čekam vidjeti kampanju ovog HDZ-a na izborima. Šta će prodavati ljudima i koliko će ih nasjesti uprkos ovakvoj situaciji u zemlji.
Vjeruješ li iskreno u bolju budućnost zemlje u kojoj si rođen? Može li BiH jednog dana postati zemlja u kojoj ćeš biti spreman odgajati svoje dijete?
Da bi naša zemlja postala ugodna za život potreban je trud svih, od medija, koji su skoro svi zaposleni u službi neke političke opcije, preko političara, većina ih radi samo za lični prosperitet, do birača, koji razočarani i izje**** od medija i političara skupa, moraju skupiti snage i prihvatiti odgovornost, izaći iz nametnutog žrtva obrazca, jer u Bosni su sada svi žrtve. To vidim i čujem kad sam u Sarajevu i Livnu ili Banjoj Luci. Svi su iz njihove lične perspektive donji i uvijek je neko drugi kriv za sve. Takav stav ne dopušta neke nove vizije niti nadu niti moral, ostajes sje*** i nemoćan, a to je daleko od istine.
Bitan problem je da dobar postotak našeg naroda u BiH više ne želi biti dio multietničke BiH i onda će naravno raditi suprotno interesima drzave. Jako se tužno osjećam kad u BiH ili izvan nje objašnjavam nekom Hrvatu, Srbinu pa i Bošnjaku iz BiH, da je to njegova zemlja.
Gledaju me kao da im pokušavam prodati popaljen kasetofon. Ja sam Bosanac i vječno ću vjerovati u svjetliju budućnost BiH za sve njene građane. Možda nekima zvuči kao kliše i naivno ali je tako.
S obzirom da svi bruje o recesiji, logično je pitanje ima li krize i u hip hopu?
Hip hop i uopšte muzika su spali na jako niske grane. U krizi je kultura prva ta koja fasuje. To se osjeti na svemu, koncerti su slabije posjećeni, izdavači nemaju para tako da budžeti za spotove i studio više skoro pa i ne postoje. Jednostavno nema se. Ljudi tolko kukaju da ti je neugodno uopšte zaiskati pare za neku ideju ili projekat. Sve prolazi pa će proći i ovo.
Osim što si državljanin BiH i Hrvatske, emotivno si vezan i za Izrael. Kako funkcioniše veza na relaciji Brčko – Zagreb – Tel Aviv?
Ispočetka je bilo kvrgavo, jer se treba naviknut, izorganizirati i promijeniti dosta nekih navika. Posao smo oboje stavili na drugo mjesto. Ja sam malo tu malo tamo, cure često dođu do Zagreba. Skype nam puno znači. Najveći su nam problem karte jer ako se ne vidimo duže od dvije sedmice jednostavno nekako venemo i nismo sposobni ni za šta.
Hapi nas depra koju može izliječiti samo karta. Tada ne pomaže niti “Ove godine slavim”, nit Eckhard Tolle, niti leksaurin, niti Džekin gol. Srećom to se ne dešava često i uspijemo nekako sve na vrijeme isplanirati. Ako neko prodaje povoljno avion ili ga je voljan mijenjati za Galanta 2000. godište neka se javi.
Šuška se da ćeš uskoro stati na ludi kamen. Hoće li ti na svadbi pjevati Halid Bešlić?
Jedva čekam oženiti Lilach i proširiti obitelj. Naravno da će pjevat Halid i to na engleskom: I don’t want, don’t want, diamonds, dry gold or brilliants… not saphires, not rubins, only her to kiss me… Ovako zvuči kao Jay Z-eva pjesma Bling, bling (smijeh).