U vrijeme kada slavimo svoj 15. rođendan, Edo Maajka se za Fm Jam prisjetio jednog vremena koje nikad do sada nije bilo zapisano. Period u kojem upoznaje Zagreb i Tuzlu i upoznaje se sa Hip Hop scenom BiH i Hrvatske. Njegov dolazak u Fm Jam i nastanak ove ekipe u njegovom tekstu detaljno su opisani. U nastavku pročitajte Edinu priču koja opisuje period 1998-2004.
U Tuzlu sam se zaljubio 98./99. godine, kad sam došao studirati u tom gradu. Nisam baš tamo dobrovoljno došao, moj bi izbor bio studiranje u Zagrebu gdje mi je bila sva raja uz koju sam odrastao, ali biti student stranac je bilo preskupo za mene. Jako teško mi je bilo napustiti raju iz Zagreba, ekipu iz kvarta, ekipu iz škole, činjenica da neću više viđati ni njih niti njihove roditelje mi je teško padala, jer su svi oni bili pomalo moja zamjena za Fehima i Minku, oni su svi bili pomalo moji staratelji i provajderi topline za vrijeme mog izbjeglištva u Zagrebu. Uz to, Hip Hop scena u Zagrebu je proključala, Tram 11, Nered i Stole, Bolesna Braća, Elemental, Bahattee i još brdo odličnih MC-ja je repalo, završavalo ili izdalo album – a ja odo u Bosansku Bijelu i zaseok Cvijanovići kod roditelja koji su tamo i dalje u izbjeglištvu. Iz izbjeglištva u izbjeglištvo, opet vrijeme za promjenu sredine i bila je to ogromna promjena tada za mene. Jebo blato, morao sam na asfalt, Tuzla je bila moj asfalt.
Buraz me furao na prijemni za mašinstvo u Tuzlu, mahmuran sam odradio prijemni i već za mjesec dana bio u studentskom domu, onoj najgoroj zgradi sa zajednickim wc-om i kupatilom. Poznavao sam samo par brčaka, svog dragog cimera Mirzu iz opštine Doboj i nikog više. Nisam imao ni bona, ni markice, totalno dekintiran, donio sam plamenik za pravljenje hrane u metalnom tanjuru, Mina mi spremila kamaru jaja, nekih hrenovki i sve što je mogla da ne budem gladan. Grebo sam se za cigare, alkohola su moji brčaci imali. Kartali bi i cugali do kasno, na kraju se sve završavalo u velikom pijanstvu sa izvođenjem sklekova uz “Rođen loš” od Partibrejkersa :)
Ja sam komunikativni smor, tako da sam upoznao Tuzlu i Tuzlake jako brzo. Bio sam žedan ljudi i poznanstva, žedan muzike sa kamarom toga već napisanog u tekama, nekako sam počeo privlačiti sve ono što mi je ostalo u Zagrebu.
Htio sam upoznati bilo koga ko je vezan za neki od Hip Hop elemenata, pogotovo repere, ma da sam dio bilo kakve ekipe koja voli alternativnu muziku. Da bi me shvatio moraš znati da tada nije bilo niti jednog tega na zidovima :). Skonto sam da postoje dva tri kafića u kojem vise ljudi koji vole sve što volim i ja. Sjećam se kad sam prvi puta ulazio u kafić Haustor, gledao sam te ljude i konto pa đe se skrivate vi, bilo mi je toplo oko srca, konačno sam našao svoje krdo ovdje. Ti ljudi su se okupljali po danu u parku kod Cipelića, a po noći smo svi bili oko pozorišta. Svi. Metalci, reperi, rokeri, pankeri i svi oni između. Jako zdrava omladina se tada skupljala tamo, zajebancija, cuganje, razmjena ideja, zajebancija i zajebancija. Tuzla me već uzela.
Jednom sam uletio u Haustor i sjeo za stol sa Munjom i Saletom, ne sjećam se ko je tad još sjedio s njima. Bio sam pod pivom, baco neke versove bez trunke sramote :) i dogovorili probu. Poznavao sam ih većinu iz viđenja ali evo konačno neko ko će skontati mene jer ja njih kontam. Evo nas i na probi, nose Pipera u čijem podrumu imamo probu, on otključava nekako sve te brave i katance. Lik jedva hoda, onako u naletu sjeda za bubanj i brzinski ga ubija, jedan od onih talentovanih luđaka. Mi se sa jako dobrim predosjećajem odmjeravamo i zajebavamo. Imao sam tremu kao i uvijek. Sale na gitari, Kurta na bassu, Hamaz je sjeo za bubanj, Munja na mikrofonu. Ja sam nervozno vadio bilježnice u kojima sam imao puno toga napisano, i na svaki riff sam nalazio zanimljive ideje i textove koji su sjedali kao naručeni. Mislim da smo tu prvu večer uradili već dvije stvari, ono bilo je to je to zapiši i ne diraj :) Uživao sam u svirci i repanju, svaki povratak u studentski dom sa probe sam imo osmijeh od uha do uha. Znao sam da je Defence, tadasnji DMS, Diskord ili kako smo se već zvali, nešto čega nema, što nisam čuo do sad i što je dobro i mogu se izraziti točno kako želim, jednostavno volio sam šta sam slušao i bio dio toga. Ne može bolje od tog filinga…
Munja je vlasnik jednog od najrespektabilnijih glasova na koje sam naletio uopšte, ogromni raspon mogućnosti. Tada je furao dobar hrapavi korerski stil, NY, pjevao je prije u death metal bendu i da nastavim poslije njega jednostavno sam moro urlat i zadavat se ko nikad do tad a ni od tad. Prednost takvog drila je to da ti je lakše kasnije, output bolji od većine kolega koji su repali na beatove jer nije lako ostati jasan i glasan u bučnom bendu i pored Munje. Rad s bendom u bilo kojem dijelu karijere bi preporučio svakom MC-ju, ako dolazite iz benda – pogotovo bučnog benda, budite svjesni da dobijate apgrejde na svakom levelu i kao izvođač i kao autor, jači si ih :)
Pjesme su se redale kao na traci, probrali smo dvije s kojima smo malo zadovoljniji i išli snimat kod Maida u Palmu. Snimili smo Odbrana 99, i Mexico Rmx a to snimanje je ujedno bilo i moje prvo studijsko iskustvo, mislim i ostatku benda. Naravno da smo bili zadovoljni, ali ipak smo htjeli zvučati tvrđe, kao na probama.
Paralelno sa ovim događanjima ja sam otkrio da postoji i zgrada mog fakulteta u Tuzli, i emisija na radiju Kameleon, FMJAM. Vode je dvojica likova DJ Soul i DJ Erol, samo repčuga buraz. Ubijali su u eteru i znao sam da moram doći do ovih ljudi. Išli smo se upoznati i odnijeti snimke benda njima, u dobroj nadi da će im se svidjeti jer oni su medij koji nam je jedina šansa, vole i cijene rep a u bendu nas je čak dva MC-ija :). Bio sam jako nervozan i srećom skontali smo se na prvu. Bili su debelo potkovani i upućeni u sve vezano za rep, remixe, kruove, pojedince, bifove i suradnje, sve novo su imali i najbitnije imali smo sličan ukus. Ta dvojica su radili sve, znači pored tog muzičkog poznavanja, Soul je ubica u snimanju i editingu, konta se u kablove, zvuk, generalno tehniku, radi u svim programima i paralelno milion stvari, iskreno nema nidje te brzine. Kad gledate njega u akciji, bez obzira dal je to klub u kojem nema osnovnih uvjeta ili studio, taj čovjek rješava sve probleme, on iz nemogućih uvjeta izvlači totalni maksimum kao neki filter koji sve poboljšava do granica tehničke mogućnosti. Znaš ono kad Danis sa ništa para snimi film i dobije festivale, to je točno ono o čemu pričamo kad je Emir u pitanju. Svojom prisutnošću na bini ili u studiju ulijeva mi sigurnost kao i Miro Vidovic, Frenkie ili Kurta.
Kad na to nadodaš genijalca kakav je Erol, njegov angažman oko portala fmjam.com, njegov doprinos generalno svemu, oni su na to sve samo trebali još nas, repere, izvođače. Puno ljudi je prokomuniciralo preko Fm Jam portala i emisije, ja sam saznao skoro za svakog repera iz BiH upravo na tom portalu. Kwonel, Sani iz Zenice, Rima D, Sove, Alaga, Johnny, Čekić, Mučenička Grupa, da ne nabrajam, sve si to mogo čuti samo na FMJAM portalu. Rep je ulazio punom parom i svi su imali puno toga za reći, slali su se snimci od svuda, Soul je dobivo jako puno toga, emisija je bila sve slušanija. Repali smo svi u eteru Efemdžema, u vrlo kratkom roku smo na emisiju počeli dolaziti i smarat Hamaz, Frenkie, Koma, Munja, ja, ko god je mogao :) Soul i Erol su nas nekako prihvaćali i vodili u podrum Kameleona gdje su se snimale pjesme i nastala grupa Disciplinska Komisija. Mogu potvrditi da ne postoji rep izvođač iz BiH koji je nešto smisleno snimio a da ga ova emisija nije pogurala, emisija je prerasla sve Soulove i Erolove nade i postala najveći promotor Hip Hop kulture u BiH. Sve što je valjalo iz komšiluka je bilo i više nego prihvaćeno. Uvezali smo se sa svakim većim kruom na Balkanu i FMJAM je doista bio i jedna od rijetkih slušanih emisija koja vrti samo domaći rep, tj rep na bilo kojem od novonastalih exYU jezika :). Vrlo brzo su počeli dovoditi i ljude sa strane, rep izvođače, DJ-e iz regije i Europe. Neću nikad zaboraviti najavu na televiziji VIVA, u moru hip hop festivala i raznih najava događaja po Europi, uleti najava za Unity sa legendarnim podatkom da je cijena karte 1,5 Eur.
Tuzla je lagano postajala moj novi grad, moj novi dom, uvukla mi se pod kožu kao smog u odjeću. Tamo sam vidio da je multietnički život ne samo moguć nego ga ti ljudi žive i uzimaju zdravo za gotovo, kao da je to nešto skroz normalno za regiju, obožavao sam to u Tuzli, obožavam i dan danas.
Od “koji ću kurac ovdje” do “jedva čekam noć i ekipu ispred pozorišta” za nekoliko mjeseci.
Studiranje je patilo, i neka je :)… U tom početnom periodu smo posadili puno toga, postavili vrlo visoke standarde s kojima se i sami borimo, i najbitnije kamaru klinaca je počelo repati, mislim da je Tuzla grad sa najvećim postotkom MC-ja i writera po glavi stanovnika u državi, možda i u regiji.
Napustio sam fakultete i vratio se živjeti u Zagreb, sada mi je Tuzla falila u Zagrebu slično kako mi je Zagreb falio u Tuzli. Nekoliko godina poslije svirao sam svoj najveći koncert u Domu Sportova u Zagrebu, vrtio je DJ Soul prije i poslije, prije mene je nastupao Defence – tada bez albuma, ja sam repao s Leksaurinima, a Frenkie me duplao. Yea madafaka… FMJAM
Za fmjam.com
Edo Maajka