Šteta bi bilo da se prešuti Šutnja, I da se izgubi u činjenici da Kontra u karijeri ima još bar deset podjednako kvalitetnih stvari . Šutnja je nešto drugo, I Šutnja bi mogla biti prekretnica u karijeri, te usmjeriti Kontru tamo gdje ga publika očigledno više želi , I tamo gdje njegova muzika ima mnogo više odjeka. To bi otprilike značio veći angažman u bilježenju svakodnevnice, problematike društva I donošenju novih priča. Kontra, kakvog znamo , ime je izgradio uglavnom na tematici koju ja nazivam ‘’rap radi rapa’’, odnosno na nekoj battle- represent varijanti I smatram to najzdravijim načinom, jer se kuća od temelja pravi, a jačina temelja jednog MCa se mjeri u stavu, koji se prije svega gradi preko samopromocije, battlova I izazivačkog duha. Imao je Kontra I povremene izlete u neke komercijalnije varijante I zvuk, no iz vrlo jednostavnog razloga – dokazivanje sebi I drugima.
Nakon eksperimenata, nadmetanja, i vjerovatno konstante portage za odgovarajućim stilom, došao je prvi album. Očekivano ubijanje ritma, I držanje garda u prvim rundama; Monstrum, Odgovorno tvrdim, … a onda traka broj šest, spuštanje garda I marisana u stilu Princ Naseem Hameda.
‘’Živim sam sa mamom, nemam posla, al’ ne želim ti tugovat’ , imam diplomu na kojoj mi nije čestitalo ni pola drugova.’’
Kada čuješ ovo na početku trake, prvo što se zapitaš je: ‘’Gdje je nestao Montrum?!’’ Monstrum je zaključan u podrum, a iz Kontre progovara Zlaja, sa svim svojim frustracijama i političkim stavovima, koje je Kontra izveo u punom kapacitetu svog potencijala. To je to, do kraja pjesme se ježi. Biću dovoljno slobodan da Šutnju stavim u isti red sa ‘’Mater vam jebem’’ ili ‘’Nerkom’’ , iako tematski nisu baš preslikane, osjećam suludu sinenergiju između ovih stvari, I dobijam gotovo identičan osjećaj I sliku slušajući ih.
Sve u svemu, u smislu odabira tema, I stila, ovo je polje u kojem Kontra može dati mnogo više od drugih, I ovo je pravac koji će ga, nadam se, orjentirati, te u budućnosti u dobroj mjeri definisati kao repera, muzičara, ili kako god…
Što se spota tiče – drukčiji je, I to je prva stvar koja je dobra. Naglašavanje teksta, I svake riječi pojedinačno je pun pogodak u smislu vizualnog rješenja, I to je druga dobra stvar. Treća dobra stvar je saradnja sa Bojanom Stojčićem. Ako niste upoznati sa Bojanovim dosadašnjim radom, propuštate mnogo, u što ćete se nakon spota dijelom I uvjeriti. Najpozitivnija stvar spota je upravo ova saradnja, kojom jedna generacija umjetnika koja je dijelom odrasla zajedno, na istim mjestima, u istom društvu, polako počinje raditi neke veće stvari zajedno, te postavlja temelje za nešto što u budućnosti može izrasti u neki novi val. Nisam mogao prešutit’!
Word by:
A. Kapidžić