Sa Frenkijem je za tportal.hr razgovarao D.Jagatić. Ovih se dana u prodaji pojavio četvrti studijski album Adnana Hamidovića, poznatijeg kao Frenkie. Ne prethodnom albumu ‘Protuotrov’ iz 2009. Frenkie je pokazao zube i zarežao na režim i društvo punim plućima, da bi na novom albumu ‘Troyanac’ nastavio još zrelije, ali i pitkije. Radio Sarajevo nazvalo ga herojem generacije i velikim pjesnikom, dok ga kolege s hip hop scene u regiji smatraju jednim od najvećih i najboljih. O svemu tome, novom albumu ‘Troyanac’, stanju u društvu, govoru mržnje, odnosu prema policiji, suradnicima i još mnogočemu, Frenkie je spremno ispričao za tportal.hr
Zašto se album zove ‘Troyanac’?
Pa ideja i poruka se naslanja na mit osvajanja tvrđave iznutra pomoću trojanskog konja. Tim imenom želim pokazati još jedan od mogućih načina borbe. Ne želim, naravno, kazati da se od tradicionalnih metoda treba odustati, ali trebamo možda postati malo lukaviji i pametniji te pokušati stvari mijenjati iznutra. Svi mi koji smo zakoračili u tridesete, imamo obitelj, plaćamo poreze, ali nismo zaboravili naše principe i ideale pa smo ustvari mali ‘troyanci’.
Prije tri godine ste na albumu ‘Protuotrov’ napisali stihove ‘Sanjao sam da gori Hollywood i Rusija, sanjao sam da je izgorila Evropska unija’. Na novom albumu ‘Troyanac’ palite neke druge ustanove: ‘Gori Wall Street i gori MMF, gori svaka banka i svaki sef’. Je li po vama u svijetu stanje bolje ili lošije unazad tri godine ili ste samo detektirali neke druge krivce?
Pa za mene među tim stihovima i nema baš velike razlike, mogli su biti dio iste pjesme. U prvim kao i u drugim stihovima ciljam na centre moći te propitkujem njihov opstanak. Recesija nam je pokazala da to uređenje definitivno ne funkcionira, i umjesto da uvodimo regulative i punimo novcem rupe bez dna, bolje bi bilo da razmislimo o nekoj temeljnoj promjeni. Ovakve krize su se dešavale prije, a dešavat će nam se opet jer ništa konkretno nije promijenjeno. U istoj toj pjesmi govorim ‘apsurdna i kaotična je slika, ljudi vjeruju u sistem kao da je sveta knjiga’. Ljudi bivaju usađeni u taj sistem i uopće se ne pitaju da li je ovo što trenutno imamo najbolje što mi možemo. Oni prihvaćaju ta pravila kao nešto od Boga dato. Ekonomiju i kapitalizam nije osmislio Bog nego mi.
Tada ste u jednom intervjuu povodom izlaska albuma ‘Prouotrov’ izjavili da vam ‘najviše smeta pasivnost vaših sugrađana, posebno omladine, te da krivca za ovo stanje u kojem se nalazimo ne trebamo tražiti u Evropskoj Uniji niti u OHR-u’. Omladina je sazrela, Europska unija se opasno poljuljala, sadašnji Ured visokog predstavnika u BiH nema nikakvu političku snagu, a stanje u BiH nije ništa bolje. Zar se baš ništa nije promijenilo u ove tri godine?
Ne znam što bih vam rekao, ja ne vidim nikakav pozitivni pomak. Političari su se zadnje dvije godine bavili više sobom nego problemima i građanima. Imali smo godinu dana pregovora oko sklapanja vladajuće koalicije, i kada su to konačno postigli Lagumdžija je odlučio da to ipak nije ono što njemu odgovara te je krenuo u prekompoziciju kao da je ovo Švicarska i kao da se takve stvari ovdje mogu završiti u par dana. U nekim kantonima je čak i do tri puta rušena i uspostavljanja nova vlada. Ja kao građanin vam ne mogu sada spontano navesti nijedan bitan zakon koji su oni usvojili u to vrijeme a da je konkretno meni olakšao život. Oni nisu uradili apsolutno ništa. Što se tiče omladine, situacija je manje-više ista. Nedavno smo imali lokalne izbore na kojima je opet glasalo više penzionera nego mladih.
Hoćete li se i vi sami politički aktivirati, pa i sami pokušati nešto promijeniti?
Ne. Jedino što ja mogu je podržati jednu ideju ili političku opciju koju smatram dobrom. To sam i uradio s Našom strankom.
Emir Imamović – Pirke vas je u tekstu na Radio Sarajevu nazvao herojem generacije naglašavajući da je ‘Troyanac’ važan album, a ‘njegov autor golem pjesnik generacija kojima su najbolje godine pojedene, ali i generacija koje će, ako počnu razgovarati, onima iza sebe ostaviti nešto više od šutnje u mržnji, jednako gadne govoru iste te mržnje’. Jesu li vam doista najbolje godine pojedene ili su tek ispred vas?
Velike riječi od Pirketa. Šalu na stranu, mislim da je moja generacija morala odrasti prerano i prebrzo. Rat, izbjeglištvo, nacionalizam, mržnja, ja sam s deset godina znao što su to stranke i tko to ratuje u Jugoslaviji. Mislim da mnogi moji vršnjaci i ne znaju koliku odgovornost imaju kada su u pitanju njihova djeca i nove generacije. Kao što Emir kaže, na nama je da ostavimo neki trag i pokažemo da ima i druga strana, da se ne bi ponovila još jedna generacija s pojedenim godinama i životima.
Imamović posebno izdvaja pjesmu ‘Pismo Milanu’ u kojem govorite o tom teškom pružanju ruke i sagledavanju stanja stvari, te naglašavate priču refrenom ‘teško je drugima izrazit sućut, tvoji će te šutnut, a oni pljunut, zloupotrebit, u novi sukob gurnut, i tako će vatra opet buknut’. Što to toliko koči ljude iz naših krajeva da se pogledaju u oči i kažu jedni drugima što misle jedni o drugima?
Slažem se da je to mučan korak, ali korak koji moramo učiniti. To suočavanje s prošlošću nam neće ‘uvesti’ i riješiti Europska unija niti će to za nas riješiti naši političari, pogotovo ne oni. Isto tako mislim da to ne treba doći odozgo, nego od običnih građana. Sve to trebamo spustiti na ljudsku ravan i običnog čovjeka. Zašto ne otići do susjeda povratnika i reći mu, kao što isti taj moj drug Milan kaže, ‘zdravo, komšija, evo, ja sam došao da vidim šta i kako ćemo mi dalje’. Ako se to ne desi, ako budemo gutali i devedesete gurali pod tepih, mislim da je velika mogućnost da naša djeca opet dožive neki sukob i mržnju.
Iza vas su četiri studijska albuma i još četiri razna diskografska izdanja te čitav niz nastupa, ali, što je najvažnije, imate status jednog od najboljih repera na ovim prostorima. Jeste li zadovoljni postignutim ili mislite da je moglo bolje, više, profitabilnije?
Jako sam zadovoljan. Volio bih da sam imao ovo znanje i iskustvo kod svog prvog albuma, ali sve je to prirodan put koji se mora proći. Sve ovo vrijeme sam uporno radio na sebi, na svojoj muzici i mislim da se to primijeti. Kada čovjek posluša moj prvi album i ovaj zadnji vidjet će da je ostvaren veliki napredak. Netko bi možda rekao da su četiri albuma dug put, ali neki ljudi sviraju skoro cijeli život te nakon trideset godina zabilježe neki uspjeh. Ja mislim da se sve trebalo desiti baš ovako. Nastupi s Edom, prvi album, koncerti, drugi album… te konačno zasjedanje na tron.
Album ste nazvali ‘Troyanac’ shvativši da poput trojanskog konja stvari treba mijenjati tek kada se uvučemo u utvrdu postojećeg sistema na Balkanu. Smatrate li da je vaša generacija dovoljno zrela da postigne potrebne promjene?
To pitanje su mi nedavno postavljali. Kao što sam u prvom odgovoru rekao, ovaj način borbe zahtijeva, baš kao i mit o Troji, veliku lukavost i inteligenciju, pa čak i određenu dozu glume. Da li je moja generacija zrela i inteligentna da tu varku izvede, ne znam. Međutim, mi trebamo imati na umu da se borimo sa starijim protivnikom kojeg ne treba podcijeniti, ali isto tako trebamo znati da su to ljudi koji su odrasli u jednom drugom sistemu te ih novim, njima nepoznatim metodama i potezima lako možemo prevariti i izbaciti iz takta. Kao što kaže Sun Tzu, izazovi nered u protivničkoj vojsci i porazi je!
Postoji li neko zdravo tkivo u ovim krajevima koje vam daje nadu i koje može biti isprika vašem optimizmu?
Jedno znam zasigurno, uvijek ima dobrih ljudi na koje možeš računati.
Na ‘Troyancu’ gostuju Marchelo i Edo Maajka, Filip Dizdar, ali i Saša Antić iz TBF-a s kojim ste ispričali priču u pjesmi ‘Situacije’ o novoj generaciji policajaca kroz stihove: ‘Sada situacija nije više gadna jer panduri dobri su k’o janjad, sada situacija nije gadna, više oni nas vole, mi ih volimo više’. Stvarno?
Mene je neku noć zaustavila policijska kontrola uz: ‘O pa gdje si ti, mr. policeman…’. Također se svaki put iznenadim kad mi na ulici priđe čovjek s kravatom i aktovkom i kaže, ‘ona zadnja pjesma ti je bomba’. Onda shvatim da se mi ovim bavimo preko deset godina i da su naši slušaoci kao i mi odrasli ljudi. Svi oni, od tog Saletovog i mog policajca pa do gospodina s aktovkom su potencijalni troyanci!
Po kojem kriteriju ste birali suradnike koje ste ugostili na albumu ‘Troyanac’?
Što se tiče producenata, tu se radi o provjerenim prijateljima i kolegama za koje znam da su jako talentirani i profesionalni. A što se tiče gostiju, to je od pjesme do pjesme. Kada počnem nešto pisati i razrađivati ideju usput razmišljam da li bi se tu netko dobro uklopio. Za ‘Situacije’ mi je trebao jedan Splićo, i tko je bolji od Saše? Mi se poznajemo toliko godina i družili smo se na toliko zajedničkih koncerata tako da je bio i red da nešto snimimo. S Vukašinom je recimo bilo obrnuto. Prvo sam čuo za njega odnosno njegovu grupu i onda sam ga kontaktirao. Za tu pjesmu sam tek nakon njegovog pristanka tražio instrumental i zajedno smo se dogovorili oko teme. Od pjesme do pjesme, dakle.
U naslovnoj pjesmi ‘Troyanac’ kažete: ‘Ne želim da mi govor mržnje uđe u rječnik, ne želim sukob, neću ratne priče, neću da gledam kriv ni grobnice više, ja nisam žrtva, ne treba mi spomenik, ja živim, to znači da sam pobjednik, ne idem za stadom, znači odmetnik’. Govor mržnje se gotovo uči iz udžbenika, a novi sukobi stalno se provociraju. Kako izaći iz tog začaranog kruga mržnje?
Slažem se. Govor mržnje nam je serviran svakodnevno na TV-u, udžbenicima, štampi i tako dalje. Mnogi ljudi ne vide tu ništa loše, odnosno ne mogu prepoznati kada je u pitanju govor mržnje. Za njih je to ‘patriotizam’ ili jednostavno kažu, pa što je tu loše, to je istina. Govor mržnje je kao cinizam i korupcija postao dio našeg mentaliteta i načina života. Zato je najbolje isključiti TV i informirati se nekim alternativnim putem. Živimo u doba interneta i danas nitko ne može reći da je nemoguće čuti drugu stranu ili mišljenje.
Buntovnik ste s razlogom! Čini li vas takav životni stav i umjetnički izraz ranjivijim u svakodnevnom životu ili pak staloženijim i sretnijim pred samim sobom?
I jedno i drugo. Ako si javna osoba koja zastupa drugačiji stav, s vremenom se naučiš nositi s kritikom i oguglaš na komentare. Ali uvijek se desi nešto što te povrijedi i izbaci iz takta. S tim jednostavno moraš naučiti živjeti. I kada prođe taj period i zarastu rane bude ti drago što si rekao istinu.
Kada ćemo u Zagrebu i drugim gradovima po Hrvatskoj gledati Frenkieja na pozornicama?
Ako ne bude ovog smaka svijeta, vidimo se početkom 2013!