Sa četiri od pet zvjezdica muzika.hr donosi recenziju aktuelnog frenkijevog izdanja. Nakon “Protuotrova” “Troyanac” – bosanski reper Adnan Hamidović Frenkie teško se miri sa stagnirajućom političkom situacijom u zemlji i ‘regionu’.
Ako je njegov prethodni album “Protuotrov” bio usmjeren prema dijagnozi stanja, novo izdanje “Troyanac” nalazi Frenkieja kako u maniri karizmatičnih propovjednika govori kako se boriti protiv sistema koji promovira nepravdu, korupciju, razjedinjavanje i podgrijavanje ratnih emocija.
“Može igrati u oba smjera” jedna je od rečenica koja se često spominje u rukometnom kontekstu i koristi se za polivalentne igrače koji mogu podjednako dobro odigrati i u napadu i u obrani. Takav je i Frenkiejev novi album,podjednako dobar kada gleda prema neveseloj bosanskoj budućnosti i uvjerljiv kad opisuje tužnu bosansku prošlost. A “Troyanac” je svaka poštenjačina koja u ovakvim okolnostima ovaj nakaradni sistem ‘izgriza iznutra’ i želi živjeti život na častan način.
Frenkie se na ovom albumu prezentira kao pravi gostoljubivi Bosanac, tako da u 14 pjesama ima osam gostiju različitih profila, od reggae muzičara iz grupe Irie FM do poznatih kolega iz branše. Muzičke podloge su raznolike i bolje nijansirane nego na “Protuotrovu“, Frenkieju nisu strani reggae, funk, pa ni sevdah. Kao i na “Protuotrovu“, tako i na “Troyancu” ima jedna pjesma u kojoj kombinira svoj stil s melosom sevdaha.
Album daje bar tri momenta koja “šalju Radensku u kičmu“: pjesmu o demobiliziranom vojniku koji voli Seku, ‘bijelo’ i oružje “Teočak“, prvi singl “Gori” i vjerojatno najmiroljubiviju pjesmu u dulje zadnje vrijeme, katarzičnu “Pismo Milanu“. U potonjoj Frenkie je objasnio sve što je bitno za mirenje i opraštanje, a ne može se naći u ‘normalnim’ medijima.
Druga polovica albuma je nešto relaksiranija, no drži pažnju slušatelja: “Lionel Messi” i “Situacija” donose manje ili više duhovito opisane krokije. Potonja opisuje susret s policijom kad je naš borac za pravdu Frenkie vozio u pijanom stanju i muljao u susretu s policijom, što će reći da, kad već priča o boljem svijetu, Frenkie bi neke stvari mogao pogledati i kod sebe. Isto tako, pjesme kojima počinje i završava ovaj album su i najslabije, te uz djela kao što su “Francuz“, “Napaćeni Bošnjo” i “Creme de la Creme” zvuče nedovršeno. “Šamaranje” i “Dinamit” nisu loše stvari, no dojam je da ne drže dovoljno dobro tenziju s ostatkom albuma.
Bez obzira na to, Frenkiejev “Troyanac” novi je kreativni pogodak kojim nastavlja biti u krugu najvažnijih balkanskih repera.